ponedjeljak, 29. srpnja 2013.

Wind of change...

Kada sam prije točno godinu dana razmišljala što bi sa životom i kada sam žarko žudjela za promjenom posla, okoline i ljudi oko sebe, nisam niti slutila da ću biti ovdje. Nisam mislila ni da ću blog pisati, a kamoli živjeti najboljih pet mjeseci svoga života. Puno čitam i ako sam se nešto naučila kroz sve te silne knjige to su dvije stvari: živjeti trenutak po trenutak i nikada u životu ne stati, već ići dalje. Nekada me ove dvije stvari u puno toga koče i sputavaju jer je teško živjeti trenutak po trenutak, a zbog toga što nikada ne stajem sam u životu imala samo problema. Kada ih realno sagledam, nisu to problemi, već shvatiš da si nekako sam na tom svom putovanju.
Prije točno godinu dana, doživjela sam vrlo neugodno iskustvo hrvatskog mentaliteta na svome poslu i morala sam nešto poduzeti. Maknuti se i promijeniti nešto. Tražila sam i nekako odmah pronašla ovo mjesto u Berlinu. U dva dana sam se prijavila ni ne sluteći da bih baš ja mogla biti odabrana. Par mjeseci iza toga stiže poziv iz njemačkog veleposlanstva. Molimo dođite na razgovor. Noć ranije: googlanje, čitanje knjiga i pripremanje za važan intervju. Dan u Zagrebu je bio tmuran, hladan i kišovit, a ja bolesna. Nisam se posebno obukla za taj intervju, čak sam došla kao malo siroče da ne ispadnem napirlitana kokoška. :) Onda je uslijedio vrlo ugodan, ali dug i iscrpan razgovor. Komisija nije odavala neke znakove oduševljenja. Kada sam sjela u vlak za nazad, pomolila sam se i rekla: Bože, predajem ti ovu odluku u Tvoje ruke. Ako je ovo za mene, neka dobijem, ako nije, poštedi me svega i neka me odbiju. Dan kasnije stiže poziv divne gospođe iz ambasade koja govori: draga Mirna, možete početi slaviti. Dobili ste stipendiju. Sjećam se toga kao da je bilo jučer.
A danas? Sjedim u ovom stanu pomiješanih emocija. Znam da ne smijem plakati, ali suze idu same od sebe. Mrzim rastanke. I nastojim se držati onoga ne plači jer je gotovo, već se smij jer se dogodilo. Ali teško je ostati ravnodušan da pet mjeseci života ovdje. Upoznala sam toliko divnih ljudi iz svih krajeva svijeta, naučila sam toliko toga o drugim zemljama i kulturama, o Njemačkoj, o životu i sebi. Ovdje sam se najviše smijala i bila najviše sretna. Ne mogu reći da to nisam i kod kuće, ne želim biti nezahvalna, ali ovdje sam svoj na svome. Ovdje je moj dom. Već godinama. Bilo je to divnih pet mjeseci uz još divnijih 115 ljudi iz cijeloga svijeta, divnog zastupnika koji bi učinio sve za mene, njegovog tima koji me je prihvatio kao da cijeli život radim s njim. Ovaj grad je čaroban i poseban. Ovaj grad odiše posebnom energijom koju naprosto morate voljeti. Svaki njegov kutak krije neku priču, njegova toplina i raskoš je veličanstvena. Obožavam ovaj grad. I zato ću se vratiti. Ne znam kada niti gdje, ali znam da hoću...

p.s. Ova pjesma je nastala kao posveta za pad berlinskog zida. Kao mala sam ju slušala i slušala ni ne sluteći zašto ju toliko volim. Sada znam.

Doviđenja Berlin, doviđenja dragi ljudi! Man sieht sich immer zwei Mal im Leben! :*

Broj komentara: 35:

  1. Krasan tekst. Što ti utješno mogu reći osim da budeš sretna i zahvalna na prilici koju si imala. Uvijek se možeš vratiti, vjerujem da ćeš biti dočekana raširenih ruku! ;)) :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tu si u pravu i to mi cijelo vrijeme ovdje ponavljaju. :)

      Izbriši
  2. Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Sigurna sam da će tako biti i sa tobom.
    Tko zna, i ovo je ispala super, nenadana prilika. Sigurna sam da te novi izazov čeka iza ugla :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na divnim riječima, imaš potpuno pravo. Samo, protiv srca nekad ne možeš i ne želiš. :)

      Izbriši
  3. Pogodila si gdje treba, tocno u sridu, oci zasuzile, grc oko srca..
    Ne mogu te ovako virtualno izgrlici, ali budem kad se vidimo <3
    Drago mi je sto si imala priliku iskusiti Berlin na ovaj nacin i znam, da ce jednoga dana sve kockice sjesti na svoje mjesto i da neces biti tuzna sto moras otici.
    :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Uskoro, draga moja, uskoro ćemo o svemu na lijepom plavom Dunavu. :)

      Izbriši
  4. Ne volim rastanke, uvijek su tako tužni...ali svaki kraj je novi početak...vrijeme provedeno u tom prekrasnom gradu, ljudi koje si upoznala, znanja i iskustva koje si stekla sada su dio tebe i nitko ti ih nikada ne može oduzeti :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Imaš pravo, tih pet mjeseci mi nikada nitko neće oduzeti. Hvala.

      Izbriši
  5. nitko ne voli rastanke... ako im je prethodilo ultrapozitivno iskustvo pogotovo...
    ali proći će i ta tuga, ostat će uspomene kojima ćeš se moći nasmijati... i neke nove prilike, tko zna, možda idući put bude još i bolje :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bolje ne može. Ali da bude jednako dobro, ne bih se žalila.

      Izbriši
  6. Jako emotivan i lijep post. Svaka nova iskustva i novi prijatelji su uvijek dobro došli u život i uvijek je teško kada čovjek završi jedno poglavlje svoga života. Treba gledati da te u drugom poglavlju života čekaju nova iskustva i isto tako dragi ljudi. Promjene su po meni čar života. Samo hrabro i glavu gore!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ponekad se čovjek umori od promjena, posebice ako ih ne želi kao ja sada. Ali sve je to život. :)

      Izbriši
  7. meni su skoro suze došle na oči.. Divan tekst. A ako je tolika želja, sigurno ćeš opet završiti u Berlinu, želim ti to od srca :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Budi sretna što si blagoslovljena takvim predivnim iskustvom i što te život nježno vodi svojom rukom prema sreći koju zaslužuješ. Jedno poglavlje je završilo ali dolaze nova, još bolja. <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prekrasno. Hvala na ovako divnim riječima. :)

      Izbriši
  9. Baš divan post i kao što si rekla, nikada nemoj stati i nikada ne znaš gdje te put kojim ideš vodi :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne stajem. Već sam mislima na nekom drugom putovanju.

      Izbriši
  10. Znaš, baš si me sad razniježila sa ovim postom. Ja mrzim rastanke (a tko ih voli?) i iako nisam nikada bila u takvoj situaciji, vjerujem da ti je teško i da su ti osjećaji pomiješani. Ali vjerujem draga da ćeš se vratiti u svoj Berlin, kada je nešto suđeno, onda se to treba dogoditi :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja se nadam da ću se vratiti. I potruditi ću se da se vratim. :)

      Izbriši
  11. A eto dodje nekako uvijek vrijeme za oprostaje, bar si imala to divno iskustvo, nadam se da ces se uspjet vratiti kad odlucis da je vrijeme :) ja se nadam da cu uspjet preselit negdje, ako nista isto na neko vrijeme

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja sam već odlučila da je vrijeme, samo se neke stvari još nisu posložile, ali vjerujem da će i to.

      Izbriši
    2. Drzim fige da se poslozi sve ;)

      Izbriši
  12. Ja sam sigurna da ćeš se vratiti u taj divan grad, a sad natrpaj jedan virtualni kofer uspomenama i ponesi ga doma, i otvori tu i tamo da si nahraniš dušu :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. šta virtualni? Natrpala sam tri obična i pregršt virtualnih. Ovo se dogodi samo jednom u životu!

      Izbriši
  13. Da samo znaš da sada i ja plačem s tobom... Barem u tome nisi sama :)
    I sada kada se za koji dan vratiš u lijepu našu, mi ćemo biti tu, uz tebe, podržavati ćemo te da kreneš dalje, da nastaviš... I nećeš biti sama više nikada :) A tko zna što ti život nosi? MOžda jednog dana za stalno odeš u Berlin :) Budi pozitivna jer si u svojim godinama postigla puno više nego što će neki ljudi postići cijeli život! Bravo Mirnice :)
    Ljubim te :)

    OdgovoriIzbriši
  14. Draga Mirna, potpuno te razumijem i uz tebe sam. Ovakve situacije se meni ponavljaju svakih par godina, ali gledaj to s vedre strane, možda te negdje čekaju također dragi ljudi i lijepe prilike :)

    OdgovoriIzbriši
  15. moje iskustvo je da ako nesto stavrno zelis , to ti se i ostvari =)
    Lana

    OdgovoriIzbriši
  16. Odgovori
    1. U to vjerujem cijeli život. I to me drži. :)

      Izbriši
  17. Ja ne mogu ovolike emocije od ranog jutra. Suze ronim, kao Rosalinda da se udaje! Idi bre Mirna, covece! Nadam se, ma znam, da ces se vratiti tamo, jednog dana! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja znam da ću se vratiti. I falili su mi tvoji komentari. :)

      Izbriši