Prije točno godinu dana, doživjela sam vrlo neugodno iskustvo hrvatskog mentaliteta na svome poslu i morala sam nešto poduzeti. Maknuti se i promijeniti nešto. Tražila sam i nekako odmah pronašla ovo mjesto u Berlinu. U dva dana sam se prijavila ni ne sluteći da bih baš ja mogla biti odabrana. Par mjeseci iza toga stiže poziv iz njemačkog veleposlanstva. Molimo dođite na razgovor. Noć ranije: googlanje, čitanje knjiga i pripremanje za važan intervju. Dan u Zagrebu je bio tmuran, hladan i kišovit, a ja bolesna. Nisam se posebno obukla za taj intervju, čak sam došla kao malo siroče da ne ispadnem napirlitana kokoška. :) Onda je uslijedio vrlo ugodan, ali dug i iscrpan razgovor. Komisija nije odavala neke znakove oduševljenja. Kada sam sjela u vlak za nazad, pomolila sam se i rekla: Bože, predajem ti ovu odluku u Tvoje ruke. Ako je ovo za mene, neka dobijem, ako nije, poštedi me svega i neka me odbiju. Dan kasnije stiže poziv divne gospođe iz ambasade koja govori: draga Mirna, možete početi slaviti. Dobili ste stipendiju. Sjećam se toga kao da je bilo jučer.
A danas? Sjedim u ovom stanu pomiješanih emocija. Znam da ne smijem plakati, ali suze idu same od sebe. Mrzim rastanke. I nastojim se držati onoga ne plači jer je gotovo, već se smij jer se dogodilo. Ali teško je ostati ravnodušan da pet mjeseci života ovdje. Upoznala sam toliko divnih ljudi iz svih krajeva svijeta, naučila sam toliko toga o drugim zemljama i kulturama, o Njemačkoj, o životu i sebi. Ovdje sam se najviše smijala i bila najviše sretna. Ne mogu reći da to nisam i kod kuće, ne želim biti nezahvalna, ali ovdje sam svoj na svome. Ovdje je moj dom. Već godinama. Bilo je to divnih pet mjeseci uz još divnijih 115 ljudi iz cijeloga svijeta, divnog zastupnika koji bi učinio sve za mene, njegovog tima koji me je prihvatio kao da cijeli život radim s njim. Ovaj grad je čaroban i poseban. Ovaj grad odiše posebnom energijom koju naprosto morate voljeti. Svaki njegov kutak krije neku priču, njegova toplina i raskoš je veličanstvena. Obožavam ovaj grad. I zato ću se vratiti. Ne znam kada niti gdje, ali znam da hoću...
p.s. Ova pjesma je nastala kao posveta za pad berlinskog zida. Kao mala sam ju slušala i slušala ni ne sluteći zašto ju toliko volim. Sada znam.
Doviđenja Berlin, doviđenja dragi ljudi! Man sieht sich immer zwei Mal im Leben! :*
Krasan tekst. Što ti utješno mogu reći osim da budeš sretna i zahvalna na prilici koju si imala. Uvijek se možeš vratiti, vjerujem da ćeš biti dočekana raširenih ruku! ;)) :*
OdgovoriIzbrišiTu si u pravu i to mi cijelo vrijeme ovdje ponavljaju. :)
IzbrišiKad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Sigurna sam da će tako biti i sa tobom.
OdgovoriIzbrišiTko zna, i ovo je ispala super, nenadana prilika. Sigurna sam da te novi izazov čeka iza ugla :*
Hvala na divnim riječima, imaš potpuno pravo. Samo, protiv srca nekad ne možeš i ne želiš. :)
IzbrišiPogodila si gdje treba, tocno u sridu, oci zasuzile, grc oko srca..
OdgovoriIzbrišiNe mogu te ovako virtualno izgrlici, ali budem kad se vidimo <3
Drago mi je sto si imala priliku iskusiti Berlin na ovaj nacin i znam, da ce jednoga dana sve kockice sjesti na svoje mjesto i da neces biti tuzna sto moras otici.
:*
Uskoro, draga moja, uskoro ćemo o svemu na lijepom plavom Dunavu. :)
IzbrišiNe volim rastanke, uvijek su tako tužni...ali svaki kraj je novi početak...vrijeme provedeno u tom prekrasnom gradu, ljudi koje si upoznala, znanja i iskustva koje si stekla sada su dio tebe i nitko ti ih nikada ne može oduzeti :)
OdgovoriIzbrišiImaš pravo, tih pet mjeseci mi nikada nitko neće oduzeti. Hvala.
Izbrišinitko ne voli rastanke... ako im je prethodilo ultrapozitivno iskustvo pogotovo...
OdgovoriIzbrišiali proći će i ta tuga, ostat će uspomene kojima ćeš se moći nasmijati... i neke nove prilike, tko zna, možda idući put bude još i bolje :D
Bolje ne može. Ali da bude jednako dobro, ne bih se žalila.
IzbrišiJako emotivan i lijep post. Svaka nova iskustva i novi prijatelji su uvijek dobro došli u život i uvijek je teško kada čovjek završi jedno poglavlje svoga života. Treba gledati da te u drugom poglavlju života čekaju nova iskustva i isto tako dragi ljudi. Promjene su po meni čar života. Samo hrabro i glavu gore!
OdgovoriIzbrišiPonekad se čovjek umori od promjena, posebice ako ih ne želi kao ja sada. Ali sve je to život. :)
Izbrišimeni su skoro suze došle na oči.. Divan tekst. A ako je tolika želja, sigurno ćeš opet završiti u Berlinu, želim ti to od srca :)
OdgovoriIzbrišiNadam se, nadam...
IzbrišiBudi sretna što si blagoslovljena takvim predivnim iskustvom i što te život nježno vodi svojom rukom prema sreći koju zaslužuješ. Jedno poglavlje je završilo ali dolaze nova, još bolja. <3
OdgovoriIzbrišiPrekrasno. Hvala na ovako divnim riječima. :)
IzbrišiBaš divan post i kao što si rekla, nikada nemoj stati i nikada ne znaš gdje te put kojim ideš vodi :)
OdgovoriIzbrišiNe stajem. Već sam mislima na nekom drugom putovanju.
IzbrišiZnaš, baš si me sad razniježila sa ovim postom. Ja mrzim rastanke (a tko ih voli?) i iako nisam nikada bila u takvoj situaciji, vjerujem da ti je teško i da su ti osjećaji pomiješani. Ali vjerujem draga da ćeš se vratiti u svoj Berlin, kada je nešto suđeno, onda se to treba dogoditi :D
OdgovoriIzbrišiI ja se nadam da ću se vratiti. I potruditi ću se da se vratim. :)
IzbrišiA eto dodje nekako uvijek vrijeme za oprostaje, bar si imala to divno iskustvo, nadam se da ces se uspjet vratiti kad odlucis da je vrijeme :) ja se nadam da cu uspjet preselit negdje, ako nista isto na neko vrijeme
OdgovoriIzbrišiJa sam već odlučila da je vrijeme, samo se neke stvari još nisu posložile, ali vjerujem da će i to.
IzbrišiDrzim fige da se poslozi sve ;)
IzbrišiJa sam sigurna da ćeš se vratiti u taj divan grad, a sad natrpaj jedan virtualni kofer uspomenama i ponesi ga doma, i otvori tu i tamo da si nahraniš dušu :)
OdgovoriIzbrišišta virtualni? Natrpala sam tri obična i pregršt virtualnih. Ovo se dogodi samo jednom u životu!
IzbrišiDa samo znaš da sada i ja plačem s tobom... Barem u tome nisi sama :)
OdgovoriIzbrišiI sada kada se za koji dan vratiš u lijepu našu, mi ćemo biti tu, uz tebe, podržavati ćemo te da kreneš dalje, da nastaviš... I nećeš biti sama više nikada :) A tko zna što ti život nosi? MOžda jednog dana za stalno odeš u Berlin :) Budi pozitivna jer si u svojim godinama postigla puno više nego što će neki ljudi postići cijeli život! Bravo Mirnice :)
Ljubim te :)
Šaljem ti ogromnu pusu draga moja! :)
Izbriši:D
IzbrišiDraga Mirna, potpuno te razumijem i uz tebe sam. Ovakve situacije se meni ponavljaju svakih par godina, ali gledaj to s vedre strane, možda te negdje čekaju također dragi ljudi i lijepe prilike :)
OdgovoriIzbrišiKao na primjer ti u četvrtak? :)
Izbrišimoje iskustvo je da ako nesto stavrno zelis , to ti se i ostvari =)
OdgovoriIzbrišiLana
*stvarno
OdgovoriIzbrišigreska L
U to vjerujem cijeli život. I to me drži. :)
IzbrišiJa ne mogu ovolike emocije od ranog jutra. Suze ronim, kao Rosalinda da se udaje! Idi bre Mirna, covece! Nadam se, ma znam, da ces se vratiti tamo, jednog dana! :)
OdgovoriIzbrišiI ja znam da ću se vratiti. I falili su mi tvoji komentari. :)
Izbriši